Ljeto - jesen - zima 2003

  ZABRANJENO GREBATI PO PROŠLOSTI
  Dijan KALAČ
 
 
Knjigu pjesama U jednoj sekundi poljskoga pjesnika, prozaiste, esejiste, književnog kritičara, profesora književnosti i direktora Instituta za slavenske jezike Jagiellonskog sveučilišta Juliana Kornhausera, pod prevodilačkom palicom gospođe Marine Trumić, objavio je Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj uz 41. sarajevske dane poezije. Radi se o knjizi pjesama koja sačinjava plastičnu lepezu Kornahauserova poetskog stvaralaštva u periodu 1972. – 2000. Riječi u ovoj knjizi sastavljene su, prema Platonu, kao živa bića:... imaju tijelo, glavu, noge, ruke, trup i udove i sve što stoji u odgovarajućem odnosu sa cjelinom.

Prve godine Drugoga svjetskog rata za većinu poljskih pjesnika označavale su period psiholoških, etičkih, moralnih stresova, emotivnih grčeva, kao i kod velikog broja drugih balkanskih i evropskih pisaca uostalom, poetskog lutanja i naposlijetku, nakon fašističke golgote, zrelog književnoga promišljanja unutar kojeg postižu svoje najveće književne domete u tom dobu življenja. U to zrelo razdoblje poljske poezije, koje se zbiva odmah nakon nacističke okupacije (1939.-1945.), na vidjelo izlaze djela pisana u minulim godinama rata.
Poljska nije dala kvislinga
Sredinom 1945. Julian Pšiboš publikuje knjigu Mjesto na zemlji, Zbignjev Bjenjkovski objavljuje Problem mašte također 1945., i te iste godine kad je cijeli svijet slavio pobjedu nad mrakom nacističkoga bezumlja Česlav Miloš pušta iz štampe svoju knjigu pod naslovom Spasenje. Naredne 1946. god. pojavljuju se knjige Ljudska stvar Mječislava Jastruma i Mrtvo vrijeme Leopolda Stafa. Upravo te 1946. god. 20. rujna u Gljivicama rođen je danas jedan od vodećih pjesnika u porodici slavenskih jezika Julian Kornhauser.
Mi svakako ne možemo dokučiti koliko su spomenuti, i nespomenuti pjesnici Poljske XX stoljeća uticali na duhovno, moralno, etičko i književno sazrijevanje Kornahausera, ali nesporno J. Kornhauser, odnosno njegovo književno stvaralaštvo, stoji na istoj ravni sa književnošću velikih pjesnika Poljske – to njegovi stihovi govore, pjevaju sami za sebe.
Kornhauser svoje obrazovanje stiče i uobličava u Krakovu kroz slavensku filologiju pri Jagiellonnskom sveučilištu, gdje magistrira i doktorira, a 1982. god. habitrirao je (dokazao se u raspravi) o problematici suvremene srpske poezije.
Svoje prve uspjele stihove objavljuje 1966. g. u Almanahu mladih. Biva članom pjesničke grupe Sada. Danas je Kornhauser jedan od najplodnijih pisaca Novog vala.
Knjiga pjesama U jednoj sekundi čini izbor najuspjelijih pjevanja ovoga poljskog pjesnika koja su nastajala u rasponu od 1972. do 2000. godine.
Posljednji čovjek
Iako bi svaki naslov pjesmi u knjizi mogao biti i samim naslovom kompletnog rada, Kornhauser stavlja naslov U jednoj sekundi. Šta sve, ustvari, može da se desi u jednoj zemaljskoj sekundi? Život, saznanje, bol, radost, ideja..., u jednoj sekundi sunčeva zraka prođe desetine hiljada kilometara na svom putu ka Zemlji. Izuzetna reprodukcija na naslovnoj strani Nad Vitbeskom – Mark Šagal, govori, čini se nešto drugo. Majstori stranog filma potvrdit će da u jednoj sekundi crtanog filma prodefiluje dvadeset pet sličica. Tako, Kornhauser uspijeva u samo jedan svoj stih ugraditi bezbroj slika na što se teško nailazi kod drugih, njemu ravnih, pjesnika. Prva tri stiha prve strofe u pjesmi oblik: treba govoriti neke istine / treba se praviti da si ono što jesi / treba biti uviđavan..., govore nam mnogo toga. Samo ova tri stiha otvaraju mnoštvo horizonata nad kojima lebdi kolona slika u različitim značenjima i svi ti vidici se otvaraju u jednoj zemaljskoj sekundi koji prikazuju brzo smjenjivanje kao i brzinu pokreta crtanog filma. Ali bosanskohercegovačko razmišljanje navest će nas da se u jednoj sekundi dešava smrt. Samo jedna granata u samo jednoj sekundi može ubiti i osakatiti bezbroj nevinih ljudi što čekaju u redu za hljeb ili vodu. U toj jednoj smrtnoj sekundi, bar kako kazivaju oni što su se oteli od kliničkog odlaska, prođe čitav život u milionima slika, i onaj dio što smo proživjeli i ono što se moglo zbiti da smo kojim slučajem umakli Velikom Kosaču. U sekundi možemo promijeniti strane, stavove, mišljenja. Sve je to Kornhauser definirao, smjestio u naslovu U jednoj sekundi.
Kornhauser je pjesnik koji, čini se, vidi, ali šuti. On svoju šutnju razbija pisanjem. Pjesma On, jedno od ponajboljih pjevanja u ovoj knjizi kaziva da je to relativno tačno: Drugačiji, dakle sumnjiv, drugačiji / dakle pun skrupula, drugačiji, / dakle optužen. // Ne želi priznati, dakle / kriv je, šuti, dakle kriv je, / brani ono što drugi neće, / kriv je, kriv je. // Zahtijeva odgovor, ne / odgovarati! Želi govoriti, zapričati ga! / Bori se, savladati. Mrzi, / oduzeti ostatke iluzija! // Opasan, otkinut od/života, preplaćen, lažljiv - // posljednji čovjek. Nakon čitanja, ili dugog iščitavanja pjesme On, čitač ne može a da se ne priupita kojemu je to kompromitiranju, uništavanju, čerupanju nekog dobrog i pametnog čovjeka prisustvovao Kornhauser, nemoćan da ga spasi. Nemoćan ispred laži, podvala, interludia? Za kime on vapi u ovoj pjesmi? Možda ne za individuom bez individualnosti. Možda za nekom uništenom dimenzijom koju je pobijedilo zlo – mi to ipak ne možemo znati – možda za umjetnošću za koju on vjeruje da zna kako je okovana i morbidno primorana službi trenutnih politika; možda, na kraju za samim sobom i nečim što vidi a ne smije kazati svjestan da su u demokraciji žešće književne sankcije negoli u komunizmu. Ustvari, pjesma On i pjeva o sahranjenoj dobroti i, možda, rađanju novog vala, novog bunta – modernog bunta XXI stoljeća.
Niti jedna njegova pjesma ne nudi trajno rješenje ili prividno trajno rješenje bilo čega za čime pisac ili čitač traga, ali u stihovima postoje vidne formule koje možda mogu riješiti vječiti nesporazum između umjetnika, odnosno kulture i društva.
Zabranjeno grebati po prošlosti
Kornhauser je pjesnik koji konstatira: izdani / neće umrijeti // izmišlja novi način / hodanja / pridržavanja zacrtane linije // premda pamti / nije osvetoljubiv // njegov život / može biti stradanjem / no vrlo brzo shvaća / da je zabranjeno / grebati po prošlosti // izdani / umije srediti svijet / po drugom rasporedu // to ne znači / da želi izbjeći / nove izdaje // uzgaja ih nesvjesno / čeka dok mu srce lupa / udarac // bez toga udarca / ne bi uhvatio zrak.
Ovo je knjiga koja svakako treba biti pročitana i da joj se čitač opet nanovo vraća.