Ljeto - jesen - zima 2003

  ŽEĐ
  Elvir Mehović
 
 
ŽEĐ

Čuvam te našim djetinjstvom.
Od beskrajne praznine bježim.
Trčim s tobom do jutros -
a onda ožednim.
Suho mi grlo a bunarova nema.
I njih su zatrpali brate.
I rijeke su presušili.
Više ti ne izvirem nigdje.
Odavno bez tebe uvirem.

A čime da ispunim daljinu
od onog dana do mojeg akšama.
Davno su pjevali pijetlovi.
I ti si se osmijehnuo.
Zbog mene.

Ostanem sam ponekad. Uvijek.
Slušam ti glas. Ovdje si.
Zoveš me cvrkutom sabaha, mirisom rose,
Mladim orahom na brijegu.
Svježim gljivama zamirišeš.
Sretneš me imenom urezanim u kori
Mlade breze.
Sjetiš me da je davno bilo jutro.

Čujem te - gučeš, plačeš, smiješ se.
Gledam - rasteš i bježiš mi.
I uvijek mi se negdje sakriješ.
I sad se kriješ. Od njih.

Dođe mi šapat pod prozore ponekad.
Ne otvaram ih nikad a strah me.
Doći će oni
i tražit će te.
Šutjet ću opet, ne boj se.
Ubiti mi više ništa ne mogu.

Na listu što nježno zadrhti
u zagrljaju vjetra
na vrelim usnama
u bezimenoj pjesmi
nalazim izgubljen trag

trapam u noći
a znam da će dan
ko mjesec zaboravljen
za mnom u mrak

u kolima zvijezda
prašnjav od mlječnog puta
molim srebreni smijeh

na krilima ptica
u toploj slami gnijezda
znam da će doći

neka je silah
neka je sabah
kamenom bijelim težak ko hak
ako je grijeh
koliko je volim.


STRAH OD KRUSOA

Još jedna kap sunca
kroz krive masline
nestaje širinom zjenice.
u drvoredu mojih šutnji
skupljam opalo lišće.
I sve mi izgleda poznato
dok gledam kako bacaju zemlju
na daske što me kriju golog
nekoliko stopa niže.
Još jedna grudva ilovače
na mojem licu ne znači ništa.
Možda me doista čekaju palme
i hurme...
i vrtovi i rijeke...
Kom’ je još istina svetionik?
Dignuta jedra u kaplji mora
s ostrva mojih nedonoščadi
neće me odvesti daleko.
Daveći se u valu mojih strahova
prepoznajem još jedan -
strah od Krusoa.

2

Očima te pijem
toliko mogu
toliko smijem
a još bih htio...

kad pričam lažem
i lažem kad šutim
kad jutra svoja u noći
krijem
samoću slutim

a kako bih htio
da opet mogu
do tvojeg neba
do tvoga sunca
tako bih htio da opet mogu
da opet smijem.