Proljeće - ljeto 2005

  ŽENA KOJA JE ORALA MORE
  Fritz J. RADDATZ
 
 

Umrla je američka književnica Susan Sontag. Njeni eseji, govori i romani bili su jedno kritičko „ipak“ jedne ljubavi.

Kada umre prijatelj – a Susan Sontag je bila blizak prijatelj - čovjek se pita vrišteći: Šta je bilo posebno u tom čovjeku? Šta nam je bilo tako blisko, šta ga je – nju- činilo tako važnim u našem životu?

Susan Sontag bila je izuzetna. Pod time ne podrazumijevam njen vanserijski intelekt - njeno, često su govorili, evropsko – obrazovanje; pod tim podrazumijevam njeno držanje.

Ako riječ moral ima u našem polomljenom svijetu još smisla, neku vrijednost, onda ću dozvoliti sebi – duboko pogođen njenom ranom smrću – patos: umro je jedan čovjek koji je živio moral, čast i pristojnost.

“Orati more” kaže poznata riječ, koja treba pojasniti kako se veliko „ipak“ može ili mora pretvoriti u životni zakon. Ova žena sa svom elegancijom svog stila i svjetlošću svojih velikih esejističkih interpretacija prezirala je vještinu u našoj struci, jer je jogunasto, tvrdoglavo imala snagu i volju za veliko „ipak“. Da li razmišljajući s milošću o ciničnom Cioranu – da li kritikujući u svom govoru u Tel Avivu – jedna Jevrejka iz New Yorka – zlosretnu, pogrešnu politiku naseljavanja Izraela; - da li sjajno raskrinkavajući – i sama radikalna kao chic – pomodni radical chique – ova predivna žena se nije dala zavesti na svome putu.

Važila je za drsku osobu. Shvatimo tu riječ: težila je višem, težila je da bude brža, ulazila je u krivine brzo; nije se nikad gegala. To se može reći i za druge književnike – ali nema ih baš previše. Ali ono posebno, o kojem razmišljam i o čemu želim svjedočiti, ima drugačije ime. Susan Sontag bila je osjećajna žena.

Ko je doživio njenu nježnost – smijem li koristiti riječ žar? – kada je recitovala pjesme, naravno ne uvijek pred punom salom, kako joj priliči, ne, uvečer  kasno, uz vino, u hotelu, u stanu, bez publike kao zadivljenog domaćina, kako je izgovarala stihove Whitmena ili Brechta, ili Aragona ili – na njemačkom – Majakovskog; taj je doživio egzistencijalno vezivanje za duboke slojeve čovjekovog. Ova duboka čovječnost, s kojom je mogla slaviti umjetnost kao svjetlosni znak za sve nas, malo je osvijetlila i ništavilo naših života. To je bila veličina Susan Sontag.

Nikada nije prestajala da čovjeka čini čovječnijim. I znala je da je za to najprikladnija umjetnost, koja je upitna i pitajuća. I zato je s njom izgorjela, velika književnica, držeći hrabro baklju visoko, i onda kada je znala – već dugo – da će se i sama ugasiti; jer nam je htjela predati tu vatru, hrabro, da bi i nas ohrabrila. Jedan divan čovjek. Umrla je u utorak, u 71. godini u New Yorku.

Još plačem zbog Susan Sontag.

 

S njemačkog preveo:

Edin Konjhodžić