Jesen - zima 2005

  JASMINI KODŽAGA, POST MORTEM
  Marijana Čejović
 
 

Jasmini Kodžaga, post mortem

Šta zauzda konja
u ludom trku
i prekinu mu dah?
Kako zastadoše
noge plesačice dok stepuje
ludi bolero
u duginim bojama
šta Jasmina?

I gdje ode nevjesta u bijelom
sa tvoje slike, nevjesta smrti
I šta predstavljahu bregovi
pod snijegom
iza konja
u ljutom galopu
dok si večerala u
sobi hladnoj, sobi tuđoj?
Da l’ cvijeće bijaše nečije?
Da li Jasmina?

Sada si tu
i cvjetovi su se vratili
u baštu
I ime tvoje među imenima slavnim
sja nepomućenim žarom
žarom vječnosti

No da li išta govori
o zamrznutom dahu stranca
pred prozorom tuđim
Dok negdje kući
ljudi ginu, ginu, ginu…

                                 maja 2004.