Jesen - zima 2005

  HELENSKA FILOZOFSKA BAŠTINA I NJENA AKTUALNOST
  (Ogledi o grčkoj filozofiji, Željko Škuljević, Minex, Zenica, 2003.)
  Bernard Harbaš
 
 

Već dugi niz godina krizu u izdavaštvu filozofske literature na prostoru BiH uspješno suplementira djelatnost filozofske biblioteke Hijatus iz Zenice. U posljednjih deset godina u ediciji ove biblioteke izašlo je isto toliko i djela univerzitetskih profesora, istraživača, afirmiranih, ali i mladih, autora poput Vladimira Premca, Nikole Skledara, Damira Marića, Asima Mujkića i dr. Ovoga puta biblioteka se predstavila s novim naslovom Ogledi o grčkoj filozofiji autora Željka Škuljevića, profesora Pedagoškog fakulteta u Zenici i duhovnog pokretača i glavnog urednika biblioteke Hijatus.
Već sam naslov nas upućuje da se radi o zbirci tekstova koja tretiraju rano razdoblje povijesti filozofije. Naime, u pitanju su radovi koji su već ranije objavljivani kao i tekstovi koji se po prvi pojavljuju. Knjiga ogleda je formalno podijeljena na dva osnovna poglavlja i to: Iz istorije grčke filozofije i Ogledi o grčkoj filozofiji. U prvom dijelu autor pravi jedan kratki faktografsko-reflektivni kroki od razmatranja Anaksimandrova načela apeiron preko Sokrata pa sve do akmea grčke misli u figurama Platona i Aristotela. U tom pregledu autor se osvrće na svoju staru temu, Sokrata (Ž. Škuljević je autor prve monografije o Sokratu na ex-jugoslovenskim prostorima, Dijalog sa Sokratom), gdje posebice navodi Aristofanovu komediju, Oblakinje, kao i dramu Zbignjeva Herberta Gospodin Kogito, Höelderlinovu pjesmu Sokrat i Alkibijad ukazujući na permanenciju literarno-umjetničke motiviranosti tragičnom figurom antičkog filozofa.
Poznata je podjela antičke misli na prijesokratovsku i poslijesokratovsku koju je prema autoru ustanovio Herman Diels (kao i uvijek malo isticani su-sakupljač prijesokratovskih fragmenata, Krantz). Takva generalizirana podjela vlada još od Nietzscheova istraživanja u oblasti antičke misli koju je “najoštriji kritičar zapadnjačke metafizike” istakao u djelu Filozofija u ranom razdoblju Grka. Autor se vraća malo dalje u prošlost povijesti filozofije i upućuje na Hegelove razumijevanje povijesti antičke misli kroz interpretaciju J. Rittera u djelu Metafizika i politika. Na Hegel-Ritterovom tragu autor ističe da bi trebalo da “prijesokratiku, Sokrata i poslijesokratiku razumijevamo kao jedinstven povijesno-filozofski tok…”
U drugom poglavlju naslovljenom Ogledi autor se bavi širokom lepezom problema unutar antičke misli, od sofistike preko njene aktualizacije u renesansi u figuri i djelu Frane Petrića, pa sve do Nietzscheove kritike Sokrata i razumijevanja politike u djelima Platona i Aristotela i njene “aplikabilnosti” u bosanskohercegovačkoj političkoj zbilji. 
Prvi koji dolazi u pažnju jeste tekst Empedoklo i Höelderlin, gdje se u vezu dovode Empedoklova mitopoetska filozofija i umjetničko iskustvo velikog “helenskog pjesnika”. “Obojica”, prema autoru, “su prijatelji bogova i pjev im posjeduje kosmičku sonantnost, u svakom trenutku sazvučje sa cjelinom.” Veliki njemački romantičar će u naslijeđe ostaviti neodvršenu dramu Empedoklova smrt, jednu literarnu dimenziju sagledavanja misterizonog okončavanja Empedoklova života, ukazujući time na romantičarsku duhovnu blizinu sa sudbinom velikog antičkog mislioca.
Autor, dalje, u “oglednom” poglavlju razmatra Sokratovu filozofiju, uzimajući u obzir dvije filozofske figure, koje su u stavu prema njemu potpuno suprotnih stajališta. Sa jedne strane, kroz dva teksta Sokrat i Petrić i Da li je Petrić bio sofist autor komparira djelo veliko djelo hrvatskog renesansnog filozofa (i velikog apologetu Sokratova mišljenja) i sofističko-sokratovsko naslijeđe. S druge strane, pored Petrića i njegova slavljenja sokratovske žrtve, autor u središte pažnje stavlja i najvećeg “sokratomrzca” Fridricha Nietzscha, koji Sokratov odlazak poredi sa odlaskom posljednjeg gosta sa symposiona. Etičko-poetološkim (ili estetskim) aspektom filozofije autor se bavi u tekstu Téchnê i sofistika, gdje uviđamo da umijeće verbalnog uvjeravanja predstavlja jednu od antičkih vještina u istom redu kao što su to umijeće stvaranja, vođenja države itd. Praktična filozofija je tema posljednjeg teksta Ogleda, naslovljenog Da li je demokratija tiranski oblik vladavine? Autor u navedenom tekstu polazi od definicije Aristotelovog tzv. petog razumijevanja demokratije gdje vrhovna vlast pripada masi a ne zakonu. Takvo određenje demokratije, smatra autor, reaktualizira se u sadašnjem političkom stanju u Bosni i Hercegovini, što nas potiče na pitanje da li je antička politička misao naš savremenik i da li su produkti takve filozofije dobro utkani kako u savremeni politički diskurs, tako i u konkretnu političku zbilju.
Uzevši u obzir deficijentnost radova o tradicijama filozofije, knjiga Željke Škuljevića predstavlja hrabar i inventivan pokušaj da se na jedan nov i originalan način refelektira o antičkom duhovnom naslijeđu. Pregnantnost, jasan i koncizan jezik, kao i autorova intencija da objedini više aspekata (literarno-umjetnički, etičko-politički, historijsko-faktografski) razumijevanja antičkog naslijeđa, kao svoju posljedicu ima jedno instruktivno i poticajno djelo koje zasigurno zauzima značajno mjesto u bibliografiji izučavanja historije antičke filozofije. 


Ž. Škuljević, Dijalog sa Sokratom, Hijatus, Zenica, 1996.

Ž. Škuljević, Eseji o grčkoj filozofiji, Mineks, Zenica, 2003., 33.

Ibid, 49.