Proljeće - ljeto 2005 - Uvodnik

�Verdi e morte�, uzvikuje kepec na po�etku Bertoluccijevog filma �Dvadeseto stolje�e�, i time objavljuje kraj devetnaestog vijeka, stolje�a koje je odisalo optimizmom, nadama �ovje�anstva da �e im zahuktali industrijski, znanstveni razvoj donijeti i egzistencijalni boljitak. Verdi i njegova muzika, opere prije svega, i onda kada su tematski uronjeni u pro�lost, mo�da su najbolje simbolizirali duh vremena i romanti�na o�ekivanja ljudi da progres zna�i boljitak za sve. Bertoluccijev film, naravno tek je umjetni�ka fikcija i djelomi�no ocrtava dvadeseto stolje�e, stolje�e u kojem su potpuno iznevjerena nadanja prethodnog. Dvadeseto stolje�e, �ak i u tom filmu, predstavilo se i nastavilo u neo�ekivano lo�em izdanju. Umjesto napretka - koji se mo�da i odvijao negdje u pozadini - i njegovih konsekvenci, u prvi plan izronili su ratovi, ideologije uzgojene u bolesnim umovima (fa�izam, staljinizam, nacionalizmi, fundamentalizmi), nemiri, ljudska stradanja... Nastavak Bertolucci nije mogao ni naslutiti. Mi smo to i iskusili... jo� ratova, jo� fa�izma, jo� najmorbidnijeg ubijanja, patnje... Dvadeseto stolje�e preporu�ilo se za historiju kao ru�ni zbir ratova, ljudskih stradanja, prirodnih katastrofa.

I doprinos prirode bio je upe�atljiv. Zemljotresi, poplave, erupcije vulkana, po�ari. Na dru�tvenom planu promjene su bile podjednako dramati�ne. Ambiciozni vladari, politi�ke elite �irom planete Zemlje proizvodili su ogromna stradanja i uni�tavanja drugih, ali i sebi. Nestajale su cijele imperije (SSSR, pa i Njema�ka na druga�iji na�in), propadale carevine, tobo� stabilne dr�ave (Iran, Irak, �ehoslova�ka, Jugoslavija). Ratovi su se pro�irivali, multiplicirali, trovali i pusto�ili kontinente kao �to su Afrika i Azija. Veliki i bogati postajali su bogatiji, siroma�ni jo� bjedniji. Misliti o svijetu, misliti teme koje su nekada predstavljale bit i davale smisao ljudskom postojanju i njihovim zajednicama (teme iz domena filozofije, sociologije, psihologije, antropologije), postalo je privilegijom pojedinaca, uglavnom iz bogatih dru�tava. Ponor koji se stvorio izme�u onih koji su bili u prilici da misle, jer su mogli koliko-toliko mirno �ivjeti, i onih koji su tako lo�e i te�ko �ivjeli da nisu uspijevali ni misliti, postao je pravi deridijanski �bezdan�. Oni koji su razumijevali i imali svijest o vremenu i mjestu na kojima su se zatekli, osje�ali su nelagodu, kao naprimjer Sartre (��ta je sve moje pisanje prema suzi jednog djeteta koje umire od gladi�, rije�i kojima je odbio Nobelovu nagradu). Nelagodu osje�aju neprekidno i sada mnogi pojedinci, umjetnici, pisci prije svih. Oni �to poput vitezova brane i ustrajno �tite ljudsko dostojanstvo pred naletima svakovrsnih modernih barbara. Vite�tvo jedne dame, Susan Sontag, u tom smislu je nenadma�no...

Dvadeseti vijek, sa svim svojim �udesima i nepodop�tinama, predstavio se kao �ilava neman koju je nemogu�e obuzdati, i idejno i doslovno. Niti jedan filozofski, umjetni�ki pravac, trend, nije doku�io njegovu bit. (Mo�da zato �to je i nema.) Ali, zato su rijetki oslu�kivali njegovo pulsiranje, bilje�ili njegove pobjede, poraze, izra�avali i zapisivali kritike i ocjene tog vremena �raspolu�enog uma�. Susan Sontag �inila je to na superioran na�in, na�in koji je fascinirao i obvezivao. �Ne znam niti jednog drugog intelektualca koji tako jasno misli, i ima sposobnost da povezuje, uspostavlja veze me�u stvarima�, govorio je za Susan Sontag Carlos Fuentes. Po njemu, ali i za druge ona je bila dostojni nasljednik renesansnih humanista. Njen blistavi duh intrigirale su razne stvari: od umjetnosti, knji�evnosti, filma, drame, do politike i dru�tvene zbilje. Sve �to je o tome govorila bilo je precizno i jasno izricano. Govoriti, djelovati, za Susan je zna�ilo biti odgovoran i u skladu sa estetskim, ali prije svega eti�kim vrijednostima.

Jo� jedan mislilac, koji nas je nedavno trajno napustio, bacio je pravi izazov vremenu. Jacques Derrida sa svojim �dekonkstruktivizmom� ponudio je svijetu pravu �strukturalnu revoluciju�. I njegovo mi�ljenje manje je predstavljalo teoriju, a vi�e novi na�in �itanja svega. Ali ba� svega, od svakodnevnice, filozofskih sistema, umjetnosti, knji�evnosti, arhitekture, politike, morala, televizije, smrti, prijateljstva (�O prijatelji, nema prijatelja�), i jo� mnogo �ega (Susan Sontag je bila �ampion takvih postupaka). Niti jedan filozof poput njega nije imao tu karizmu; paradoksalno, djelovao je �sui generis kao teolog�. Dekonstrukcija, ako postoji takvo �to, govorili su njegovi sljedbenici, postala je �iskustvo nemogu�eg.� A upravo to je bio i dvadeseti vijek � iskustvo nemogu�eg, nemogu�ih doga�aja, sadr�aja koji su se postvarili i postali izvjesnosti dvadeset i prvog stolje�a.

Da mnogo �ta postane vidljivo, �itljivo, jasno, omogu�ili su i Susan Sontag i Jacques Derrida. Zato rije�i glasnogovornika njujor�ke bolnice Sloan Kettering: �I can confirm, she (Susan S., op.a) passed away...� i rije�i francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca �Jacques Derrida est morte� imaju istu snagu kao rije�i onog kepeca iz Bertoluccijevog filma. Ovoga puta saop�eno nam je da je dvadeseto stolje�e sada stvarno zavr�eno. Potvr�ena smrt dva giganta duha i mi�ljenja XX. stolje�a potvr�uje i podudara se sa krajem istog tog vijeka. Mnoge teme o kojima su oni pisali, govorili, mislili, svjedo�e sada svoj svr�etak. O (nemogu�im) temama, koje izgleda postaju glavne odrednice XXI. stolje�a, temama kao �to su terorizam, njegove globalne, dru�tvene, idejne implikacije, zlu i varijantama zlo�ina i tortura, izgleda, jo� �e se govoriti. Za ovaj novi po�etak, ili mo�da novi diskurs, ponudio nam je svoje vi�enje jo� jedan vitez uma i rije�i, Jean Baudrillard. Pisao je o tim opsesivnim temama sa po�etka XXI. stolje�a: duhu terorizma, Americi i �savr�enim zlo�inima�. Ali, �ini se da ni on nije sve rekao. Mo�da, nakon svega niko vi�e i ne�e.