Proljeće - ljeto 2005

� 9. maj 2001. �

Mu�imo se sa rije�ima, mi pisci. Rije�i nose zna�enje. Rije�i ukazuju. Rije�i su strijele. A strijele se zabadaju u grubu ko�u stvarnosti. I �to je rije� obuhvatnija, �to je op�enitija, to vi�e nalikuje odajama, tunelima. Mo�e se pro�iriti, ali i u�an�iti. Mo�e poprimiti gadan vonj. �esto nas znaju podsjetiti na neke druge prostore, gdje bi radije bile, ili gdje misle da ve� obitavaju. Ima prostora u kojima gubimo umije�e ili mudrost obitavanja. I vremenom - mi zaboravimo kako nastaniti te tomove mentalne svrhe, a rije�i bivaju napu�tene, nabacane, zatvorene. 

�ta mi podrazumijevamo kad, naprimjer, ka�emo �mir�? Da li mislimo na odsustvo rata? Mislimo li na zaborav? Mislimo li na oprost? Ili mislimo na onaj te�ki umor, iscrpljenost, pra�njenje na�ega gnjeva i osvetoljubivosti?

Meni se �ini da ve�ina ljudi pod �mirom� podrazumijeva pobjedu. Pobjedu njihove strane. To �mir� zna�i za njih, dok za druge �mir� zna�i poraz.

Prevlada li ideja da mir, mada u principu �eljen, podrazumijeva i neprihvatljivo odustajanje od legitimnih zahtjeva, najvjerovatniji bi to zna�ilo praksu rata u kojem se ne slu�i ba� svim sredstvima. Tad �e se smatrati da je pozivanje na mir, ako ne la�no, onda bar preuranjeno. Mir postaje prostor koji ljudi vi�e ne znaju nastanjivati. Mir se mora negdje preseliti. Re-kolonizirati...

* * *

A �ta podrazumijevamo rije�ju ��ast�?  

�ast kao precizan standard privatnog pona�anja kao da pripada nekom davnom vremenu. Ali obi�aj odavanja po�asti - da bismo sami sebi laskali i da bismo laskali jedni drugima - traje nesmiljeno.

Odavati po�ast zna�i potvrditi standard koji se smatra zajedni�kim. Prihvatiti po�ast zna�i vjerovati, na�as, da ste je zaslu�ili. (Najvi�e �to �ovjek mo�e kazati, sasvim po�teno, jeste da ga nije nevrijedan.) Odbiti ponu�enu po�ast djeluje grubo, drsko, pretenciozno.

Nagrada akumulira po�asti  - i sposobnost da se dodijeli po�ast  - izborom onih koji su istom po�a��u nagra�eni prethodnih godina.

Po tom standardu, razmotrite polemi�no nazvanu Nagradu grada Jeruzalema, koja je, u svojoj relativno kratkoj povijesti, dodijeljena nekim od najboljih pisaca druge polovine XX stolje�a. Mada je po svim o�iglednim kriterijima, to knji�evna nagrada, ona se ne zove Nagrada grada Jeruzalema za knji�evnost ve� Nagrada grada Jeruzalema za slobodu individue u dru�tvu.

Jesu li doista svi nagra�eni pisci zaslu�ili nagradu za slobodu individue u dru�tvu? Je li to ono �to im je  - sad mi valja re�i ��to nam je� � zajedni�ko?

Mislim da nije.

Oni ne samo da predstavljaju �iroki spektar politi�kih mi�ljenja. Neki jedva da su dotakli Velike Rije�i: sloboda, pojedinac, dru�tvo...

Ali nije bitno ono �ta pisac govori, va�no je �ta pisac jeste.

Pisci - pod �im ja podrazumijevam veliku knji�evnu zajednicu - simbol su postojanosti (i potrebe) individualne vizije.

Radije koristim rije� �individualno� nego imenicu iz koje se pridjev izvodi.

Neprestana ovovremena propaganda �individualnog� meni se �ini duboko sumnjivom, jer sama �individualnost� postaje sve vi�e sinonim za sebi�nost. Kapitalisti�ko dru�tvo ima interesa da hvali �individualnost� i �slobodu� -  �to mo�da zna�i tek malo vi�e od prava na neprekidno samohvalisanje i slobodu da se kupuje, sti�e, koristi, tro�i, i odbacuje kao islu�eno.

Ne vjerujem da postoji bilo kakva inherentna vrijednost u tom uzdizanju sebe. I mislim da nema kulture (koristim taj pojam normativno) bez standarda altruizma, obzira prema drugome. Vjerujem da postoji inherentna vrijednost u �irenju na�eg poimanja �ta zapravo mo�e biti ljudski �ivot. Ako me je literatura anga�irala kao projekat, prvo kao �itaoca a potom kao pisca, onda je to u�inila time �to je pro�irila moje razumijevanje za druga bi�a, druge snove, druga podru�ja zanimanja.

* * *

Kao pisac, kao knji�evni stvaralac, ja sam i narator i mislilac. Ideje me pokre�u. Ali romani nisu sa�injeni od ideja ve� od formi. Formi jezika. Formi izra�ajnosti. Nemam ja pri�u u svojoj glavi sve dok nemam formu. (Kao �to ka�e Vladimir Nabokov: �Tkanje stvari prethodi stvari samoj.�). I � bilo implicitno bilo pre�utno - romani su sa�injeni od osje�anja pisca o tome �ta je knji�evnost ili �ta ona mo�e biti.

Svako pi��evo djelo, svaka knji�evna performanca je, ili to postaje, pri�a o samoj knji�evnosti. Odbrana knji�evnosti postala je jedna od glavnih pi��evih tema. Ali, kako je primijetio Oscar Wilde, �istina u umjetnosti je ona istina �ija je kontradikcija tako�er istina�. Parafraziraju�i Oscara Wildea, rekla bih: Istina u knji�evnosti je ona istina �ija je suprotnost tako�er istinita.

Time knji�evnost - ja ovdje govorim preskriptivno a ne samo deskriptivno - jeste samosvijest, sumnja, skrupuloznost, suptilnost. Tako�er je  - opet govorim preskriptivno, koliko i deskriptivno - pjesma, spontanost, slavlje, bla�enstvo.

Ideje o knji�evnosti - za razliku od ideja, recimo, o ljubavi - gotovo nikad ne nastaju do u reakciji na ideje drugih ljudi. One su reaktivne.

Ka�em ovo jer imam dojam da vi  - ili ve�ina ljudi  - ka�ete to.

Ovim ja �elim otvoriti prostor za ve�u strast ili druge prakse. Ideje omogu�avaju - i ja omogu�avam druga�ije osje�anje ili praksu.

Ja ka�em ovo kad vi ka�ete to, ne samo stoga �to su pisci ponekad profesionalni oponenti. Ne tek da bih ukazala na neizbje�nu neravnote�u ili jednostranost bilo koje prakse koja ima institucionalni karakter - a knji�evnost jeste institucija - ve� stoga �to je knji�evnost praksa ukorijenjena u inherentno kontradiktornim aspiracijama.

Ja smatram da je svaki iskaz o knji�evnosti neistinit - tj, reduktivan, ni�ta do polemi�an. Jer govoriti istinu o knji�evnosti obavezno zna�i govoriti u paradoksima.

Dakle: svako knji�evno djelo koje je va�no, koje zaslu�uje naziv knji�evnog, utjelovljuje ideal singularnosti, jedinstvenoga glasa. Ali knji�evnost, koja je jedan zbir, utjelovljuje ideal pluralnosti, vi�estrukosti, promiskuitetnosti.

Svaki pojam knji�evnosti koji nam mo�e pasti na um - knji�evnost kao dru�tveni anga�man, knji�evnost kao te�nja za privatnim spiritualnim strastima, nacionalna knji�evnost, svjetska knji�evnost - jeste, ili mo�e postati, forma spiritualnog sau�esni�tva, ili ta�tine, ili samohvale.

Knji�evnost je sistem - jedan pluralni sistem - standarda, ambicija, lojalnosti. Dio eti�ke funkcije knji�evnosti je i pouka o vrijednostima razli�itosti.

Dakako, knji�evnost mora djelovati u nekim okvirima. (Kao sve ljudske djelatnosti, uostalom. Jedina neograni�ena djelatnost je biti mrtav.) Problem je da granice koje ve�ina ljudi �eli iscrtati gu�e knji�evnu slobodu, ne daju joj da bude ono �to je kadra u svoj svojoj inventivnosti.

Mi �ivimo u kulturi posve predanoj gramzivosti izjedna�avanja, a jedan jezik u tom golemom, sjajnom mno�tvu svjetskih jezika, jezik koji ja govorim i pi�em, sada je dominantan. Engleski sada igra u svijetu - i za veliku ve�inu stanovnika svijeta - ulogu sli�nu onoj koji je latinski igrao u srednjovjekovnoj Evropi.

Ali, po�to �ivimo u sve globalnijoj, transnacionalnijoj kulturi, mi smo jednako zaglibili u sve usitnjenije te�nje i postoje�ih i novonastalih plemena. Stare ideje humanizma  - knji�evne republike, knji�evnosti svijeta - na udaru su sa svih strana. Nekima se �ine naivnim, optere�enim samom �injenicom da korijen vuku iz velikih evropskih ideala - neki bi kazali i evrocentri�nih ideala - univerzalnih vrijednosti.

Pojmovi �sloboda� i �prava� do�ivjeli su zapanjuju�u degradaciju u posljednje vrijeme. U mnogim zajednicama, grupnim se pravima daje ve�i zna�aj nego individualnim.

U tom smislu, ono �to rade knji�evni stvaraoci mo�e, implicitno, pomo�i kredibilitetu slobode izra�avanja i individualnih prava. �ak i kad knji�evni stvaraoci svoj rad posvete slu�enju plemenima ili zajednicama kojima pripadaju, njihova knji�evna dostignu�a ovise od toga koliko su uspjeli nadi�i taj cilj.          

* * *

Kvalitete koje odre�enog pisca �ine vrijednim ili dostojnim divljenja, sve se mogu podvesti pod jedinstvenost njegovog glasa.

Ali ta jedinstvenost, koja se uzgaja u intimi, i rezultat je duge prakse samotnog razmi�ljanja, stalno je izlo�ena isku�enju dru�tvene uloge koju pisci smatraju svojom du�no��u.

Ja ne �inim ovdje upitnim pravo pisca da se anga�ira u debatama od javnoga zna�aja, da se svrstava i iskazuje solidarnost s onima �to misle sli�no.

Ne tvrdim ni da takva aktivnost odvaja pisca od u�u�kanih, skrovitih mjesta gdje se stvara knji�evnost. Jer to �ine skoro sve aktivnosti od kojih se sastoji �ivot.

Ali, jedna je stvar uklju�iti se sam, potakut imperativima savjesti ili interesa, u javnu debatu ili javnu akciju. Druga je proizvoditi mi�ljenja - moralisti�ke poruke - na ne�iji zahtjev.

Ne: bio sam tamo, uradio sam to. Ve�: za ovo, protiv toga.

Ali pisac ne smije biti ma�ina za proizvodnju mi�ljenja. Ba� kao �to je jedan pjesnik iz moje zemlje, kada su ga njegovi sunarodnici Crnci kritizirali �to ne pi�e pjesme o sramnom rasizmu, rekao: �pisac nije d�uboks�.

* * *

Prvi posao pisca nije imati mi�ljenje ve� kazati istinu... i odbiti sau�esni�tvo u la�ima i dezinformacijama. Literatura je dom nijansi i suprotstavljanja koji se bore protiv glasova pojednostavljivanja. Posao pisca je umanjiti uvjerljivost mentalnih higijeni�ara. Posao pisca je da nas navede da vidimo svijet kakav jeste, pun mno�tva razli�itih prava, uloga i iskustava. 

Posao pisca je da oslika razli�ite stvarnosti: ru�ne stvarnosti, stvarnosti podjele. Su�tina mudrosti koja krasi knji�evnost (pluralitet knji�evnih dostignu�a) je dana da nam pomogne da shvatimo, �togod se de�ava, da se uz to de�ava uvijek i ne�to drugo.

Mene progoni to �ne�to drugo�.

Progoni me taj sukob prava i vrijednosti.

Pomi�ljam, naprimjer, da - ponekad - govore�i istinu ne posti�emo pravdu. Da - katkad - postizanje pravde mo�e zna�iti gu�enje dobrog dijela istine.

Mnogi od najzna�ajnijih pisaca XX stolje�a su, djeluju�i kao glasovi javnosti, bili sau�esnici u gu�enju istine kojim se postizalo ono �to su oni razumijevali (a �to su, u mnogim slu�ajevima, i bili) pravedni ciljevi. Ja mislim � kad bih morala birati izme�u istine i pravde (naravno da ne �elim birati) -  da bih izabrala istinu.

* * *

Naravno, ja vjerujem u pravedne akcije. Ali, je li na piscima da djeluju?

To su tri razli�ite stvari: govoriti, ono �to ja sad �inim; pisati, �to mi daje nekakvo pravo na ovu neuporedivu nagradu, i biti, biti osoba koja vjeruje u aktivnu solidarnost sa drugima.

Kao �to je jednom zapazio Roland Barthes: �...onaj koji govori nije onaj koji pi�e, a onaj koji pi�e nije onaj koji on jeste.�

I, dakako, ja imam mi�ljenja, politi�ka mi�ljenja, od kojih su neka formirana na temelju �itanja i razgovora, i razmi�ljanja, ali ne iz li�nog iskustva. Dopustite mi da s vama podijelim dva svoja mi�ljenja - sasvim predvidiva mi�ljenja, s obzirom na javnost stava koji sam zauzela u pogledu stvari o kojima imam izvjesnih neposrednih saznanja.

Vjerujem da doktrina kolektivne odgovornosti, kao razlog kolektivnog ka�njavanja, nikad nema opravdanja, ni vojnog ni eti�kog. Ovdje mislim na kori�tenje nesrazmjerne bojne sile protiv civila, ru�enje njihovih domova, uni�tavanje njihovih vo�njaka i pa�njaka, li�avanje egzistencije i prava na zaposlenje, �kolovanje, medicinske usluge, nesmetan pristup gradovima i zajednicama... sve kao kaznu za neprijateljsku vojnu aktivnost koja mo�e biti, ili �ak nije ni u blizini tih civila.

Jednako vjerujem da nema mira dok se ne zaustavi naseljavanje Izraelaca na �teritorijama�, a zatim ne uslijedi � i to bolje prije no kasnije - uklanjanje tih naselja i povla�enje vojnih jedinica koje su tu raspore�ene da ih �uvaju.

Kladim se da ovo moje mi�ljenje dijele mnogi koji sjede u ovoj dvorani. �ini mi se da  -  koristim ovdje ameri�ku uzre�icu  -  ja propovijedam horu.

Ali, da li je ovo moje mi�ljenje moje mi�ljenje kao pisca? Ili je to ipak mi�ljenje osobe koja ima savjest i onda koristi poziciju pisca da potpomogne onima koji kazuju isto? Utjecaj koji mogu imati pisci slu�ajan je. To je u ovo na�e doba jedan aspekt kulture slavnih li�nosti.

Ima ne�eg vulgarnog u javnom izricanju mi�ljenja o stvarima o kojima �ovjek nema veliko neposredno znanje. Govorim li o onome �to ne znam, ili znam ovla�no, to je ni�ta do  tezgarenje mi�ljenjima.

Ja ovo spominjem, vra�am se sad na po�etak, kao pitanje �asti. �asti knji�evnosti. Projekat posjedovanja individualnoga glasa. Ozbiljni pisci, knji�evni stvaraoci, morali bi se izja�njavati druga�ije od hegemonijskog diskursa masovnih medija. Morali bi biti opozicija tom horskom pjevanju �to ga slu�amo u vijestima i talk-shaw programima.

Problem sa mi�ljenjima je to �to ih se �ovjek tako �vrsto dr�i. A pisci, kad god funkcioniraju kao pisci, uvijek vide ... vi�e.

�ta god da postoji, uvijek postoji i jo� ne�to. �ta god se de�ava, de�ava se i ne�to drugo.

Ako sama knji�evnost, taj veliki pothvat koji se izvodi (bar koliko nam je znano) gotovo tri milenija, utjelovljuje mudrost - a ja mislim da utjelovljuje, i to je u samom je srcu zna�aja koji pridajemo knji�evnosti - to ona �ini manifestiranjem mnogostruke prirode na�ih privatnih i na�ih kolektivnih sudbina. To �e nas podsjetiti da mogu postojati kontradikcije, katkad nepomirljivi sukobi, me�u vrijednostima koje moramo njegovati. (To se podrazumijeva pod �tragedijom�.) Podsjetit �e nas na ono �tako�er� i ono �i jo� ne�to�.

Mudrost knji�evnosti krajnja je antiteza na�em �ja smatram�. �Ni�ta nije moja posljednja rije� o bilo �emu�, rekao je Henry James. Izricanje mi�ljenja, �ak i ispravnih - kad god se to od nas tra�i  -  pojeftinjuje ono �to romansijeri i pjesnici rade najbolje � brane misaonost, te�e kompleksnosti.

Informacija nikad ne�e zamijeniti rasvjetljavanje. Ali ne�to �to zvu�i kao informacija - osim kad je vi�e od informacije - tu mislim na uslov da se bude informiran; pri �emu imam na umu konkretno, specifi�no, detaljno, historijski gusto znanje iz prve ruke � nezaobilazan je preduslov za pi��evo javno iskazivanje mi�ljenja. 

Pustimo drugima, slavnima i politi�arima, da nam se obra�aju svisoka; da la�u. Ako biti pisac i javna li�nost mo�e zna�iti ne�to bolje, onda je to �injenica da pisci smatraju da oblikovanje mi�ljenja i presuda zna�i veliku odgovornost.

Ima jo� jedan problem sa mi�ljenjima. Ona su sredstva samo-blokade. Ono �to rade pisci trebalo bi da nas oslobodi, protrese. Trebalo bi da otvori puteve saosje�anja i novih interesa. Da nas podsjete da bismo mogli, samo mogli, te�iti da postanemo druga�iji - i bolji  - no �to jesmo. Da nas podsjete da se mo�emo promijeniti.

I, kao �to je kardinal Newman kazao: �U jednom vi�em svijetu stvari su druga�ije, ali ovdje, dolje, �ivjeti zna�i mijenjati se, a biti savr�en zna�i da smo se �esto mijenjali�.

�ta ja podrazumijevam pod rije�ju �savr�enstvo�? To ne bih trebala tuma�iti do rije�ima: savr�enstvo me nagoni na smijeh. Ne cini�an, brzo dodajem. Ve� radostan.

***

Zahvalna sam �to mi je dodijeljena Nagrada grada Jeruzalema. Primam je kao po�ast svima onima koji su do kraja predani knji�evnome poslu. Prihvatam je kao hommage svim piscima i �itaocima u Izraelu i Palestini koji nastoje stvarati knji�evnost koju �ine individualni glasovi i vi�estrukost istina. Prihvatam ovu nagradu u ime mira i pomirenja ranjenih i upla�enih zajednica. Neophodnoga mira. Neophodnih ustupaka i novih, druga�ijih rje�enja. Neohophodnog odbacivanja stereotipa. Neophodnog ustrajavanja na dijalogu. Prihvatam ovu nagradu - me�unarodnu nagradu koju dodjeljuje jedan me�unarodni sajam knjiga - kao doga�aj u slavu, iznad svega drugog, me�unarodne knji�evne republike.

S engleskog prevela:

Senada KRESO