Na rubu vode
Pada večer. Tisuće hladnih gavranova
skupljaju se oko jezera. Temperatura se spušta
ne obližnju uzvisinu. Zalazak sunca na zapadu
iščezava u grmlju.
Na rubu vode pjevam tihim glasom,
zamišljam sebe kako lapćem vodu jezikom
sve do pojave zvijezda u riječima moje pjesme,
i gaženja tragova suza.
Hangzhou, 1991
Brijeg Baoshi
Listovi vrba drhte iznad Zapadnog Jezera
naizmjenično jedna breskva, jedna vrba,
sa stablima bresaka u cvatu
Zapadno od Slomljenog mosta
mnogo zaljubljenih kao kišne kapi
prema zapadu
Veljača, početak proljeća,
na zelenilom obilnom Brijegu Baoshi
čije se usne otvaraju da bi govorile?
Fresno, 1994
Jezero Lotosa
Jednom dok veslah
Jezerom Lotosa, na obali vidjeh
mladu ženu,izgubljenu u svojim mislima.
Gumbi njene ljetne haljine blistaše na suncu.
Približivši se, pozvah ju da mi se pridruži.
Ona se trže, potom nasmiješi.
Večer padaše oko nas, brišući
sve razdaljine, mjesto suptilne ljepote
bliže od knjige, udaljenije od zvijezde.
Xiamen-Hangzhou, 1992
Jezero
1.
Iznad bistre površine
lastavica prolijeće nebom
za to sićušno jezero
to je bojni avion
2.
Dva drvena vesla njiše
mršavi starac
voda prianja
uz vlažnu oplatu lađe
3.
Jezero oslikava planine
pod dubokim zelenim valom
možda je dolje tropska šuma
kojom patroliraju ribe i lovci
4.
Lagani svjež povjetarac
mreška površinu jezera
jezero ima mnogo briga
ono je samo prividno mirno
5.
ljudi izranjaju na obalu
lica su im poput krljušti
sunce siječe kao sječivo
zaustavljeno gustim granjem
6.
Tmina nas prekriva
netko baca kamen
Čuje se
odjek
Hangzhou, 1996
U oceanu svijeta
1
Mi plivamo u oceanu svijeta
naši dani napola uronuli
naše noći napola plutaju
2
Što vidiš sa svog balkona?
Proljeće plovi prema drugoj luci
svojom hirovitom putanjom
3
Čvrsti most prekoračuje prijelaz,
bijelo jedro, crveno jedro stapaju se
urušavaju u sumrak
4
Mi plivamo u oceanu svijeta
barjak smrti nam maše
s jednog nedostupnog jarbola
Hangzhou, 1991
Pjesme mirnog života
1. Doručak anđela
Usta proroka
Čela sanjara
Nagi ljudi se zaljubljuju
I nečija staklena zdjela
Poljupci i milovanja
žuto preko svega toga
Napušteno srce
Njištanje konja
2. Nedostaje mi Chopin
Nakon više stoljeća
snovi počinju rezbariti lice
Pjesma mrtvog lišća i godine
ukorijenjeni izvan nje
Oči utopljene djevojke
izgubljene u pamćenju vode
Čedan nevidljivi cvijet
Rađa se na blijedoj žutoj stabljici
3. Pjesma
Blistave bose noge
šušte na suhom lišću
Odjeća kukaca
sretna pjesma kotača bicikla
Jedan se val slama
padamo u bijelu pjenu
Svijet degenerira
kao majka nomadskog plemena
4. Sve
U sobi procvjetala ruža
Na tlu rasute jabuke
Telefon zvoni bez prestanka
na golim rukama i zglobovima
Krv mlade antilope
sja u parku na mjesečini
Riba bez obrva poskakuje
kraj mog nevidljivog tijela.
5. Uznemireno drveće
Odsjaji plamenova, svjetlucanje zvijezda
mogu biti viđeni kao male opomene
Topli vjetar miluje oblake
vrijeme se uvećalo
Ogromna hrid izranja na suncu
rasprskava se u tisuće krhotina
Jedan se vlak prevrnuo
ostavljajući mnogo lješeva
6. Rascvale kosti
Zemlja me prekriva
pritišćući sa svih strana
Kad dođe jesen
zrak miriše po blagom osmantusu
Jedna djevojka se naginje
podiže moje lice
Iz njenih tankoćutnih ruku
kaplje krv
7. Sobica
Knjiga je kao malo more
koje nosi lađe riječi
Oko patrolira kao grabljivica
spremno ugrabiti poneku riječ
Nadsvođena vrata, most, žuta kula,
nakit, pokrov, klica žita
Bistri valovi mame strasti
plove preko tamnog stropa
8. Poslijepodnevni život
Poslije podne vjetar iznenadno
udara duboko plavo nebo
Vrti se, pada, opet, ponovo,
potisnut tijekom vode,
Izbjegava oči ptice u letu,
bira sebi zaklon da se smjesti
Smrt kao duboka zemlja
prihvaća sve ljudske grijehove
9. Tijelo u brojnim rukama
Ono zauzima ogroman prostor
ali ja putujem mnogo dalje
Komad lista je kao odsječena ruka
koja se kupa na suncu, zraku i kiši
Svojim prstima kršim njegove,
druga ruka izrasta, tankoćutna
Kako je ravno i snažno ovo tijelo
no tko se može približiti njegovom umu
10. Godine pokrivene kamenjem
Ovo je lijepa jesen
Neznanka se svlači pokraj vode
Trenutak ljepote
ljeska kao mjesečina
Listovi i trnovite zvijezde
uspinju se da ispune nebo
U bezgraničnim pustinjama
plače jedan usamljeni kamen
11. Vlažna tišina
Svijet se naginje prema jednom hrastu,
bliži se koracima popodneva
Prostran i nov je ogrtač jeseni
njegove vlasi naginju se nad obalu
Bijela rosa svjetluca na travkama
lupa srce djevojke
Ona zaustavlja riječi zvijezda
listovima svojih vjeđa
12. Ispruženo tijelo
Preko vrška hrasta
nazirem glatku stijenu
iza mene smije se mrtvo lišće
Rođen sam da živim u drveću
dva puta sam viši od vas
a noću su mi ruke bjelje
Proljetna kiša orošava moje bose noge
skriveno ime se omotava oko grane
voda odlazi brzo
13. Noć
Noć zatvara svoje usne
usne od žita
Noć otvara svoje noge
noge od bajama
Noć prodire u njeno tijelo
tijelo od trstike
Tko to može izbjeći
noć dolazi u naš svijet
14. Crno voće
Plazim jezik u svijet -
posvuda miris jabuka.
Oguljena banana je istrunula,
ispljunem sjemenke crvene naranče.
Šljiva se budi u njedrima noći,
rasprostire svoje bijele glave.
Evo stiže vrijeme sna -
koliko pohlepnih usta?
15. Ribe
Riblje kosti savršeno su simetrične
Čudni su dani i voda
Njihove ljuske cvrkuću
noć i valovi se miješaju
Repovi jedan uz drugi
poput čuvara vremena
Ožednjele usne
gutaju još zraka
16. Mjesečev most
Mjesečev most doseže Massachusetts
Jedan list kraj prozora
Mjesečev most prelazi široki zid
okreće se k domovini riječi
Mjesečev most zatvara sleđene usne
podnosi preranu sunčevu ejakulaciju
Dvije dojke gube pamćenje u tmini
uzdignute kao putokaz izvan vremena
Mjesečev most doseže čelo i rodnicu
i ispunjava nedostatnost svijeta
17. Već prekasno
Jašem kroz noć na konju
gdje se nagomilavaju riječi
Krv i suze jedne djevice
beskonačno kaplju
Lice sunca, lice jezera,
postaju istrule maske
Kristalna vrba, bijela vodena topola
vodoskok otpuhan vjetrom
18. Pjesma o mirnom životu
Latice otpadaju kao zvuci sa zvona
Tinta, srebrni papir, papir za slikanje
Čiste oči i trepavice
posvuda miris vremena
Pružam ruku i dodirujem
filmsku zvijezdu na kalendaru
Ptica kriči u mom snu
siva noć se vraća.
Hangzhou, 1992
Lutanje
Ja lutam morem obojenim ljudima
kao list odnesen šumskim potokom.
Sve se nalazi u vodi, sve se nalazi u vodi.
Vrijeme se okreće se kao prova neke lađe
slijedeći svoju krivudavu putanju.
Kuća na bijelim stupovima uzdiže se na obali.
Divlja golubica razdire smirenost neba.
U daljini su brjegovi grimizni.
Kalifornija, 1993
Mlaz vode
U jednom svratištu u Isfahanu
mlaz vode iz fontane
žubori cijele noći uz moje uho.
Glasovi dviju mladih Nizozemki
dolaze i nestaju u susjednoj sobi
kao rijeke na iranskoj visoravni
Pod prozorom jedna ogromna palma -
mjesečina u noći bez mjeseca,
mirno sija na fontani i u snu
Isfahan, 2004
Slapovi Nijagare
Nad plavim, bijelim.
Oko plavog, bijelog
kao smrt okružena snovima.
Ptice imaju više perja no turisti vlasi.
Užurbanije no usne zaljubljenih, njihove usne
ljube zavjesu od kiše.
Odmoran spuštam nekoliko imena
niz vodu. Ona otječu
dok pada noć.
Blijedo sunce drhti. Jedan korak
više k smrti. Tisuće ledenih ruku
dolaze trljati moju šiju.
New York - Ontario, 1994
Descartes
Poput Lope De Vege iz Španjolske,
kao otok star tisuće godina,
rođen u plemićkoj obitelji koja je propadala
Poput razine mora koje se lagano uspinje,
skrivajući pod vodom svoju usamljeničku geometriju,
bijaše nemiran, tankoćutan, ekscentričan
Očekivaše lađu koju posla po njega
Kraljica Kristina
spreman predati svoju gorljivu dušu.
Kalifornija, 1994
Noćna lađa
1
Ona sjedi nepomično
prekriženih ruku
četvorostrano istokračna
očaravajuća poput zagonetke
2
Kad podigne glavu
njene su oči pod smeđim vlasima
grožđana zrna svježa i nježna
ja ih brzo proždirem
3
Njena se lijepa noga proteže
kao nepokretno klatno.
Morski valovi bujaju,
moj san isparava.
4
Njen brzi osmijeh
otkriva dva reda zuba
kao mogranj
ovješen u zraku
Egejsko more, 1999
Šetnja
Nasuprot istoku
nosom prema zapadu
Izbačenog dlana
kao crijep s krova
Noktiju iščupanih
vene zemlje
Ispružam se
uranjam u rijeku
I brzo izranjam
na vrhu planina
Hangzhou, 1990
Sanjam da živim u ovom svijetu
Grane se rađaju iz oblaka
k meni žurno lete ptice
Krajolici i dimovi, povijaju se iznad kuća
rijeke protječu uzduž mojih ruku
Mjesec je modri safir
uglavljen u prsten
Stojim nad ponorom uha
sanjam da živim u ovom svijetu
Hangzhou, 1990
Preveo s francuskog Tomislav Dretar
Bilješka o piscu
Cai Tianxin je rođen 1963. u Huangyanu, u Kini. Doktor je matematike i predaje Teoriju brojeva na Sveučilištu Zhejiang. Poznat je kao pjesnik, esejist te književni prevodilac s engleskog i španjolskog jezika. Godine 1995. je osnovao časopis za poeziju Apollinaire, koji je jedan od najpoznatijih kineskih književnih časopisa. Prevodio je na kineski djela Jorge Luisa Borgesa, Gabriela García Márqeza, Octavija Paza, Elizabeth Bishop i Margaret Atwood. Pjesme su mu prevođene na 16 jezika. Sudjelovao je na brojnim festivalima u cijelom svijetu. Cai je bio proglašen piscem 2003. godine u Kini od strane časopisa "Youth Times" i bio jedan od trojice finalista Nagrade Vilenica u Sloveniji za poeziju 2005. godine.
Objavio je knjige:
OBALA, pjesme, Hangzhou, 1992.
SANJAM ŽIVOT U SVIJETU, pjesme, Peking, 1993.
AMERIKA, LET ZRAKOPLOVOM, pjesme, Hangzhou, 1998.
PUTOVANJE KONTINENTOM, putopisi, Peking, 1999.
SJEVER, JUG, biografija Elizabeth Bishop, Peking, 2000
BROJEVI I RUŽE, eseji, Peking, 2003; Taiwan, 2004.
LET, putopisi, Taiwan, 2006
ČUDA, izabrane pjesme, Taiwan, 006.
BORGES NA JUGU, putopisi o Latinskoj Americi, Hua Cheng, 2007.
PUTOVANJE S ELIZABETH BISHOP, eseji, Hua Cheng, 2007.
Knjige izabranih pjesama su mu izašle na engleskom, španjolskom i francuskom jeziku.
Ž. M. |
