|
Revija «Odjek» je najstariji i
najugledniji magazin za umjetnost, kulturu, nauku i društvena pitanja u
Bosni i Hercegovini nastao 1947. godine. «Odjek» je svoj ugled izgradio već
na prostoru predhodne Jugoslavije. Cijenili su ga u cijeloj bivšoj domovini,
ali i van nje. I zbog «Odjeka», Sarajevo je bilo u fokusu interesa kulturne
javnosti ex Jugoslavije. U njemu su objavljivani tekstovi, književne,
poetske, kritičke, filozofske, provenijencije, prilozi iz pera najuglednijih
pisaca i intelektualaca iz bivše Jugoslavije ali i šire. Mnogi značajni
intelektualci iz Bosne i Hercegovine bili su njegovi urednici.
Rijetko je koji periodični magazin za kulturu, nauku i umjetnosti u bivšoj
Jugoslaviji "izdržao" da više od pola stoljeća, sa nesmanjenim tempom i
visoko uspostavljenim kriterijumima, promovira istinske humanističke
vrijednosti ovaploćene u kulturi, nauci i umjetnosti kao što je to
sarajevski “Odjek”. U prostoru i vremenu koje nije bilo lišeno ni svojih
vlastitih predrasuda, on se, osluškujući zov i povijesti i trenutka i
razabirajući pravac protoka i zastoja, razvoja i promjenjivosti kulture,
nauke i umjetnosti, oblikovao kao prepoznatljiv znak vremena, njegov osoben
rukopis. Na njegovim je stranicama, više nego na bilo kojem drugom kulturnom
magazinu sličnog profila, koji je izlazio na prostorima bivše Jugoslavije,
upisano i ispisano samo vrijeme; njihovim praćenjem i listanjem odčitava se
puls polustoljetnih društvenih i kulturnih zbivanja ne samo na užem,
regionalnom, nego i na širem, globalnom prostoru.
Pored stalne preokupacije koja se odnosila, prije svega, na aktivno
sudjelovanje u kulturnom i društvenom životu, "Odjek” je koncipirao i
realizirao i čitav niz projekata bilo u obliku tematskih brojeva, okruglih
stolova, simpozijuma, savjetovanja, dijaloških formi, koji su predstavljali
i predstavljaju stvarni doprinos kompleksnom i temeljitom naučnom
rasvjetljavanju određenih kulturnih i naučnih fenomena i problema. Time je
“Odjek” ostvarivao svoje suštinsko i nezaobilazno prisustvo u samom središtu
kulturnih, naučnih i društvenih zbivanja i tokova.
U načinu svoga djelovanja, “Odjek” je prevashodno davao riječ stvaraocima.
Skoro da i nema značanijeg stvaraoca u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, ex
Jugoslaviji, pa i u svijetu, koji nije bio njegov saradnik, ili nije imao
svoj tekst na njegovim stranicama, od Ive Andrića, pomenimo samo neke, koji
je u dva mandata bio član “Odjekovog” savjeta i čiji su književni prilozi i
uređivački savjeti neposredno uticali na “Odjekovu” fizionomiju, preko
Miroslava Krleže, koji je “Odjeku” ustupio neke od svojih najzanimljivijih
rukopisa i čije je ime nosila “Odjekova” književna nagrada, a koju su dobili
Marko Ristić, Oskar Davičo, Radomir Konstatinović i Ranko Marinković, pa sve
do Jeana Baudrillarda, Susan Sontag...
Isto tako ni sa predmetno-sadržajnog stanovišta skoro da nema sižea ili
problema iz oblasti kulture, nauke i umjetnosti koji nije u “Odjeku”
tematiziran ili problematiziran. Upravo zato, nijedan historičar, niti, pak,
hroničar vremena, kulturnih i društvenih zbivanja, ne samo u Sarajevu, Bosni
i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji, nego i šire, ne može, ukoliko želi da
ostvari uvid ili istraži historiju ideja, autora, društvenih i kulturnih
tokova druge polovine dvadesetig stoljeća, zaobići listanje njegovih
stranica.
Svakako, polustoljetno djelovanje “Odjeka” nije bilo pravolinijsko niti
jednodimenzionalno. Ono je usmjeravano kako logikom, zahtjevima i
protivrječnostima samog vremena, tako isto i individualnim pečatom koji su
njegovoj uređivačkoj politici davale redakcije i urednici koji su ga vodili.
Ali ono što je ostalo kao pouzdana i permanentna konstanta “Odjeka” jeste
njegov svestran i kompleksan pristup kulturnim i društvenim fenomenima, što
mu je, - uprkos toga što se “Odjek” možda više nego druga periodična glasila
u Bosni i Hercegovini, pogotovo u to vrijeme, i neposredno zalagao za
jačanje državnosti Bosne i Hercegovine, protok, nastupanje i emancipaciju
kulture, nauke i umjetnosti svih naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini,-
omogućavalo da izbjegne zamkama regionalizacije i provincijalizacije.
Bez sumnje, “Odjek” je imao privilegiju što je izlazio u Sarajevu i imao
Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu za svoj zaštitni znak, prije svega zato što
je jednako kao u prvoj, Sarajevo i u drugoj polovini dvadesetog stoljeća
igralo ulogu nekavog neoficijelnog središta oko kojeg su se najvidljivije
očitovale oplitale i prelamale aktivne i reaktivne, avangardne i retrogardne
povijesne silnice, reklo bi se, cijele bivše Jugoslavije, pa i cijelog
regiona, što je, na samom kraju stoljeća i milenijuma, i dovelo do njegove
troipogodišnje opsade, stravičnog razaranja i ubijanja, nezapamćenih u
ljudskoj povijesti. No, isto tako, Sarajevo je, takođe bez sumnje, imalo
privilegiju da ima, između ostalog, i svoj “Odjek”, koji je, u njegovim
najsudbonosnijim danima, imao snage da digne svoj glas i da istina sa
njegovih stranica - o opsadi, logoru, razaranju i ubijanju Sarajeva i
njegovih stanovnika - snažno odjekne i prospe se u svijet.
Tako, između Sarajeva, - rodnog i djelatnog prostora “Odjeka”, čijem je
ugledu “Odjek” dao veoma značajan doprinos, - i “Odjeka” postoji prisna i
neraskidiva veza.
Već u tom ratnom periodu, «Odjek» je objavljivao relevantne radove uglednih
domaćih i stranih autora o genocidu, zločinima, kazni, toleranciji,
komparativnim prednostima multietničkih sredina, kulturnim i duhovnim
vrijednostima i povijesnim činjenicama naroda sa ovih prostora.
U «Odjeku» su u tom ratnom periodu objavljivani i prijevodi stranih autora
pri čemu su mnogi poznati autori slali specijalne priloge samo za Odjek.
Među onima koji su se izražavali pohvalno o «Odjeku» i svojim prilozima
obogaćivali njegov sadržaj bili su: Susan Sontag, Alain Joxe, Jean
Baudrillard, Erika Munk, Alain Finkielkraut, Umberto Eco, Jacques Derrida,
Jean – Luc Nancy, B. H. Levi, Beverly Allen i dr. Također likovni umjetnici,
svih profila objavljivali su fotografije svojih radova ili su pravili
specijalni dizajn pojedinih brojeva Odjeka. Tako su u Odjeku objavljene
fotografije Predraga Čančara, dizajn su radili grupa «TRIO», «ART
PUBLISHING», objavljivane su fotografije domaćih likovnih umjetnika sa
njihovih izložbi, a koje su se održavale u opkoljenom Sarajevu.
I prestankom rata «Odjek» je uz manje teškoće nastavio izlaziti. Profilirao
se kao revija koja je pokušala afirmirati vrijednosti i specifičnosti
bosanskog duha. To se prvenstveno odnosi na promicanje duhovnih vrijednosti
istoka i zapada, odnosno predstavljanje najboljih autora iz jednog odnosno
drugog civilizacijskog kruga. U «Odjeku» su objavljivani prilozi domaćih i
stranih autora koji problematiziraju teme istočnih i zapadnih civilizacija,
ili crpe ideje za svoja umjetnička djela iz pomenutih svjetonazora.
«Odjek» objavljuje i priloge mlađih, domaćih stvaralaca ali također i autora
van Bosne i Hercegovine, njenog bližeg i daljeg okruženja. «Odjek» i dalje
objavljuje prijevode relevantnih suvremenih ali i starijih autora, a čiji
prilozi doprinose obogaćivanju višeznačne kulturne slike Bosne i
Hercegovine, ali doprinose i povezivanju ove sredine sa svjetskim
intelektualnim i društvenim tokovima, i značajnim stranim autorima i
idejama.
«Odjek» također insistira i na grafičkom imidžu magazina. Zato je «Odjek»
postao svojevrsna galerija djela likovnih umjetnika iz Bosne i Hercegovine.
Kao što su: Amra Zulfikarpašić, Fikret Libovac, Mehmed Akšamija, Muradif
Ćerimagić, Kenan Solaković, Nusret Pašić, Dragan Stenek, Enes Sivac, Mirsad
Konstantinović, idr.
S obzirom na cjelokupnu materijalnu i društvenu situaciju «Odjek» u ovom
trenutku je revija koja bi trebalo da izlazi četiri puta godišnje. |